preskoči na sadržaj

Osnovna škola Tar -Vabriga

 

SPREMNOST PREDŠKOLSKE DJECE ZA ŠKOLU

ŠTO VI MISLITE -  JE LI VAŠE DIJETE SPREMNO ZA ŠKOLU

Poštovani roditelji naših budućih učenika prvog razreda,

Iako su obustavljene sve pripremne aktivnosti vezane za upis djece u prvi razred, vrijeme nije stalo. Kada se situacija „normalizira“, a nadamo se što skorije, pred nama će opet biti pitanje: Je li vaše dijete spremno za školu? Da nemamo epidemiju koronavirusa sada bi većina budućih „prvašića“ bila u vrtićima, igrala se s vršnjacima i uz pomoć svojih „teta“ usvajala znanja i vještine važne za školu… ali vrtići su zatvoreni a djeca su s vama kod kuće. Iako vam se način života protiv vaše volje odjednom promijenio, vrijeme koje provodite s djecom može biti dragocjeno. Narodna poslovica kaže: „Svako zlo za neko dobro“ pa ako ćemo prihvatiti tu staru mudrost, trebamo se potruditi pronaći i nešto dobro u vremenima kada se zlo događa. Tako i sada, u vrijeme epidemije, možemo vidjeti priliku da budemo više sa svojim obiteljima. Sigurno ste nekad prije poželjeli da imate više vremena za svoju obitelj, djecu…, pomislili da biste tada mogli…. Pored svega lošega, sada imate to vrijeme. Iskoristite ga u svojem domu najbolje što možete! Radite sve ono što ste željeli ili trebali, a niste imali vremena, družite se, zabavljajte, zajedno obavljajte različite poslove, a dio vremena možete posvetite i pripremama budućeg „prvašića“ za školu. Kako bismo vam pomogli u tome, učinili smo vam na ovaj način dostupnim sadržaj predavanja: „Je li vaše dijete spremno za školu?“, stručnih suradnica OŠ Tar-Vabriga (M. Banko i S. Pušar Žiković). Isto predavanje za roditelje predškolaca trebalo se održati u Dječjem vrtiću „Morski konjic“ u Taru, ali je otkazano zbog izvanrednih okolnosti.

Klikom na „više“ možete pročitati korisne informacije o postupku utvrđivanja spremnosti djece za školu, kao i savjete o tome što još možete učiniti kako bi svome djetetu pomogli da se što lakše uključi u školu. Za sva pitanja i nejasnoće, možete se obratiti stručnim suradnicama na adrese elektronske pošte:

milena.banko@skole.hr

sandra.pusar@skole.hr

                                                            Za vas pripremile:                                                        

                                  Milena Banko, prof. psihologije

               Sandra Pušar Žiković, prof. edukator-rehabilitator

 

JE LI VAŠE DIJETE SPREMNO ZA ŠKOLU?

 

Polazak u školu veliki je događaj u životu djeteta i obitelji pa je sasvim razumljivo da imate brojna pitanja, kako će se dijete snaći, hoće li mu se sviđati škola, hoće li biti dobar đak…  Odgovor na sva ta pitanja u velikoj mjeri ovisi o tome koliko je vaše dijete spremno za školu.

Hoće li dijete biti spremno za školu ne ovisi samo o djetetovoj životnoj dobi. Iz iskustva znamo da se djeca jako razlikuju, po tjelesnoj razvijenosti, sposobnostima, znanju i iskustvu…To samo po sebi ne bi bilo problem da sva djeca određene dobi ne moraju poći u školu. Tako se među školskim obveznicima uvijek nađe „sitne“ i „malene“ djece, djece koju pisanje i čitanje zanima, djece koja olovku teško i drže a kamoli vješto koriste. Jednako tako, neka od njih su više razvijena na jednom području a na drugom nisu. Primjerice, dijete već čita i piše ali je emocionalno i socijalno nezrelo, ima problem sa odvajanjem od roditelja. To je tako zato što razvoj može biti različito brz u pojedinim područjima djetetova života. Da stvar bude još kompliciranija, djeca rastu u različitim sredinama, imaju različita iskustva i kad sve to uzmemo u obzir, ispada da svako dijete ima neku svoju „optimalnu“ dob za polazak u školu. To bi u praksi ipak bilo teško provesti, pa se ta činjenica nastoji ublažiti tako da se upis u školu može odgoditi za jednu godinu.

 

Što kažu zakoni i propisi

 

Školski obveznici su djeca koja će do 1. travnja tekuće godine navršiti 6 godina. Uobičajeno je da se roditelji takve djece već u siječnju javljaju na pred-upis u školu prema upisnom području. Nadamo se da ste to već obavili. Tom prilikom bilo je važno reći ima li vaše dijete kakve zdravstvene ili razvojne poteškoće ili možda smatrate da nije spremno za školu. Ukoliko ste nešto od toga propustili reći još uvijek to možete javiti stručnoj službi škole.

 

Ako vaše dijete nije školski obveznik ali će do kraja tekuće godine napuniti  6 godina i vi mislite da je spremno za školu ranije, možete se javiti do 31. ožujka u nadležni Odjel za obrazovanje Istarske županije (Ispostava Poreč, Obala M. Tita). Tu ćete ispuniti zahtjev da se dijete uvrsti na popis djece školskih obveznika. Bilo bi dobro da o tome obavijestite i školu ukoliko to već niste ranije obavili i javili se na pred-upis.

 

Prije nego podnesete takav zahtjev trebali biste dobro razmisliti je li vaše dijete zaista toliko naprednije od svojih vršnjaka u svim aspektima razvoja. Ponekad razlozi za prijevremeni upis mogu biti više praktične prirode, možda želite da ide u razred sa prijateljem iz vrtića, da bude kod neke određene učiteljice, ili mu se možda više ne ide u vrtić i sl. Zato vam se može činiti da nema ništa loše u tome da ga malo ranije „pogurate“ u školu. No to baš i nije tako. Jedna takva odluka može imati dalekosežne posljedice na djetetov uspjeh i prilagodbu u školi. Ono sasvim sigurno trebate imati na umu je da će dijete ove godine biti nešto manje uspješno nego za godinu dana, kada će sigurno biti zrelije. Vjerojatno ćemo se složiti u tome da djetetu nije svejedno je li po postignućima lošije, prosječno ili bolje od vršnjaka.

 

Prijevremeni upis bismo mogli usporediti s „akceleracijom“ nadarene djece koja preskaču pojedini razred u školi, što se u školskoj praksi baš i ne događa tako često. Svaka takva odluka treba biti opravdana i dobro promišljena pa za nju nije dovoljna samo želja roditelja. Hoće li se vaše dijete zaista prije vremena upisati u školu ovisi o tome što će se utvrditi u postupku utvrđivanja djetetove spremnosti koji prolaze sva djeca prije škole. Ukoliko je dijete kandidat za prijevremeni upis tada se obvezno provodi dodatni i opsežniji postupak psihološkog testiranja. Bilo bi dobro, a i zakon to traži, da svom zahtjevu za prijevremeni upis priložite mišljenje stručnog tima predškolske ustanove o djetetovoj spremnosti za školu (ako ju dijete pohađa) ili ukoliko posjedujete mišljenja nekih drugih stručnjaka.

 

Tko utvrđuje spremnosti za školu

 

Za utvrđivanje spremnosti djeteta za školu nadležno je stručno povjerenstvo škole kojoj dijete pripada prema upisnom području. Školsko povjerenstvo čine liječnik specijalist školske medicine i nekoliko stručnjaka iz škole. U našem slučaju to je dr. D. Beaković, spec. školske medicine u Domu zdravlja Poreč, koja je član svih povjerenstava na našem području. Osim nje, u povjerenstvu OŠ Tar-Vabriga su školska pedagoginja, Marina Škopac, edukatorica-rehabilitatorica Sandra Pušar Žiković, psihologinja Milena Banko te jedan učitelj razredne ili predmetne nastave.

 

Postupak utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta uključuje:

- sistematski pregled kod liječnice školske medicine u Domu zdravlja Poreč te ukoliko je dijete zdravo i redovno cijepljenje,

- ispitivanje spremnosti za školu koje obavljaju ostali članovi školskog povjerenstva prema standardima svoje struke.

 

Postupak ispitivanja provodi se u razdoblju od 31. ožujka do 15. lipnja a ukoliko se radi o djeci s teškoćama u razvoju, postupak se započinje i ranije, jer se za takvu djecu trebaju pribaviti razni specijalistički nalazi za što treba više vremena. U tom razdoblju roditelji primaju pismenim putem pozive kada i gdje dijete treba doći na ispitivanje. U slučaju da niste dobili poziv ili ste mijenjali adresu nazovite i provjerite svoj termin.

 

Stručna služba naše škole obično provodi ispitivanje tijekom 4 i 5. mj. u prostoru škole ili u dječjem vrtiću u Taru, u kojem je najveći broj djece školskih obveznika koja se upisuju u OŠ Tar-Vabriga. Sva ostala djeca dobivaju poziv u školu na isto takvo ispitivanje. U najvećem broju slučajeva iz jednog susreta s djetetom ocjenjuje se je li dijete spremno ili nije za upis u školu. No, može se dogoditi da dijete bude pozvano u školu radi dodatnih ispitivanja ili bude upućeno nekim drugim stručnjacima izvan škole. Svake godine imamo jedan manji broj djece koja će pohađati našu školu a pohađaju neke druge vrtiće u koje će stručne službe drugih škola dolaziti testirati djecu. Unatoč tome, vrlo je važno da se roditelj i dijete odazovu pozivu za dolazak u našu školu, da mi kao članovi školskog povjerenstva vidimo i upoznamo dijete, jer smo mi odgovorni za odluku o upisu svakog djeteta u našu školu. Kroz osobni susret s djetetom u situaciji ispitivanja, dobivamo informacije nužne za donošenje mišljenja o njegovoj spremnosti za školu kao i za davanje smjernica u radu budućoj učiteljici ili učitelju.

 

Što se tiče samog postupka ispitivanja djetetove spremnosti za školu on uključuje procjenjivanje različitih aspekata djetetove spremnosti:

  • tjelesnu/zdravstvenu spremnost,

-     emocionalnu spremnost (osjećaje),

  • socijalnu spremnost (odnos prema drugima),
  • spoznajnu (intelektualnu) spremnost.

 

Tjelesnu i zdravstvenu spremnost utvrđuje liječnik školske medicine. Tu se za početak utvrđuje djetetova tjelesna visina i masa. Tjelesna zrelost uključuje normalno funkcioniranje osjetilnih organa, odnosno primjerene korekcije prije polaska u školu, ako to nije već ranije učinjeno (slušni aparat, naočale…). Dijete također mora imati usvojene navike normalnog  hranjenja, spavanja i kontrolu pražnjenja mjehura i crijeva. Pored toga, utvrđuje se opće zdravstveno stanje djeteta. Sve je to nužno djetetu da bi moglo izdržati psihofizičke napore koje donosi škola. Ono treba imati razvijenu snagu i izdržljivost mišića za različite oblike kretanja, stajanje, višesatno sjedenje, nošenje torbe itd.

 

Ostalim aspektima spremnosti za školu uglavnom se više bave ostali članovi stručnog povjerenstva škole, odnosno stručne službe škola. 

 

Emocionalno spremno dijete može kontrolirati svoje ponašanje i osjećaje (ljutnja, strah, tuga) u različitim situacijama kada je frustrirano, npr. kada mora raditi nešto što ga ne zanima, kada je neuspješno u nečemu, kada treba pričekati svoj red, kada se treba odvojit od roditelja i bez većih izljeva emocija i nezadovoljstva funkcionirati samostalno. Sve je to neophodno da bi dijete moglo pratiti nastavu i surađivati s učiteljem/icom i drugom djecom. Jedan od pokazatelja tog aspekta razvoja djece jeste njihovo ponašanje prvog dana škole. Tako među djecom ima one koja se stisnu uz roditelje i ne žele se odvojiti, djece koja izgledaju zabrinuto i one koja odvažno i veselo ulaze u novu situaciju bez znakova straha i napetosti. Neka od tih zabrinutih se opuste i nakon par dana je sve u redu no neka su i dalje okupirana svojim brigama i strahovima zbog čega se ne mogu uspješno uključiti u nastavu.

 

Socijalna spremnost djeteta odnosi se na njegovo ponašanje kada je u društvu s drugima, odraslima i djecom. Do polaska u školu dijete bi već trebalo razlikovati poželjno od nepoželjnog ponašanja, uvažavati druge ljude i njihove potrebe. Trebalo bi moći uspješno komunicirati s vršnjacima, surađivati i slijediti upute odraslih, biti samostalno u brizi o sebi (oblačenje, hranjenje, održavanje higijene). Jednostavno rečeno, trebalo bi se moći pridržavati određenih pravila ponašanja u situaciji kada nije „centar svijeta“ kao što je to u obitelji, nego dio grupe koja funkcionira po određenim pravilima kojih se treba pridržavati.

 

Intelektualna ili spoznajna spremnost uključuje djetetovu opću mentalnu sposobnost za učenje ili inteligenciju, a također i niz specifičnih psihičkih funkcija: pažnju, pamćenje, apstraktno mišljenje, jezično-govorni razvoj, što je sve nužan preduvjet za uspješno savladavanje nastavnih sadržaja. Da bi dijete moglo uspješno pratiti nastavu nužno je da može pratiti i razumjeti upute učitelja/ice i ono što drugi u razredu govore. Također, dijete bi u našoj školi trebalo govoriti tečno hrvatski jezik, bez pogrešaka, odnosno imati ispravan i jasan izgovor glasova. Jedino tako moći će uspješno izraziti svoje misli, osjećaje i potrebe. Do polaska u školu dijete bi već trebalo prilično sigurno opažati prostorne i vremenske odnose, razlikovati osnovne boje te diskriminira različite oblike i veličinu predmeta. Spoznajna spremnost podrazumijeva i posjedovanje određenih znanja o svijetu i sebi samome. U području pažnje od djeteta se očekuje da razmjerno dugo može biti usredotočeno na određeni sadržaj (15-20 min, 60 minuta za ono što ga zanima) te da može selektivno i namjerno usmjeravati pažnju na određene sadržaje, odupirati se onome što ga ometa.

 

Što sve obuhvaća ispitivanje spoznajne spremnosti djeteta za školu

 

Prije polaska u školu dijete bi trebalo imati razvijene predčitalačke i predmatematičke vještine. Veliki broj djece poznaje slova i brojke i prije polaska u školu, a neka djeca ih znaju i pisati. No, većina djece usvojiti će tehniku pisanja u prvom razredu. Za usvajanje te složene vještine kao što je pisanje, potrebne su određene sposobnosti: fina motorika šake, vizualna percepcija, koordinacija oko-ruka, te glasovna analiza i sinteza.

 

Čitanje je vrlo složena vještina, a podrazumijeva razumijevanje pisane poruke. U razvoju vještine čitanja i pisanja iznimno značenje ima fonološka svjesnost. To je sposobnost rastavljanja riječi na glasove i sastavljanja glasova u riječi, povezivanja glasova (fonema) sa slovima (grafemima) i na kraju, razumijevanje napisane riječi. Da bi razumjelo što je napisano, dijete treba prije svega vidjeti slovo (grafem), povezati ga s glasom (fonemom) te ih spajati u smislene i razumljive cjeline (riječi).

 

Pisanje kao najsloženija vještina zahtjeva integraciju pažnje, memorije, motoričkih vještina, jezika i znanja. Prije polaska u školu najčešće počinjemo govoriti o nečemu što se zove grafomotorika. Najjednostavnije rečeno, grafomotorika je sposobnost držanja olovke i pisanja, odnosno motorička sposobnost pismenog izražavanja. Preduvjet za učenje pisanja je senzomotorička koordinacija (oko-ruka) i usavršena fina motorika prstiju i šake. Da bi dijete uspješno svladalo pisanje slova potrebno je da:

- izabere dominantnu ruku (slobodnom voljom i bez pritisaka),

- svlada pravilno držanje olovke,

- usvoji držanje tijela u pravilnom položaju,

- ima vizualnu predodžbu zadatka,

- savlada crtanje prepoznatljivih crteža,

- boja unutar zadanih okvira,

- precrtava oblike (krug, kvadrat, trokut, romb).

 

Zreli dinamički troprstni hvat olovke dijete obično razvija u dobi 4,5- 6 godina. Pri takvom hvatu djetetov ručni zglob je ispružen, olovka se drži vrhovima prstiju (palca, kažiprsta i srednjaka), luk između palca i  kažiprsta je otvoren, prilikom pisanja miču se prsti.

 

 

 

Ovakav hvat omogućava maksimalnu fleksibilnost i kontrolu pri pisanju. Kako se povećava potreba za bržim pisanjem, on postaje sve više važan jer omogućava tečno i uredno pisanje. Ukoliko vaše dijete još nije usvojilo takav hvat postoje različita mehanička pomagala koja se stave na olovku i pomažu korigirati način na koji se ona drži (mogu se kupiti u knjižarama).

 

Prema iskustvima nas koji se bavimo tim područjem, stječe se dojam da sve više djece dolaze u školu sa loše razvijenom finom motorikom, nepravilno drže olovke i crteži su im sve „nezreliji“. Neki stručnjaci to povezuju s činjenicom da se djeca sve manje uključuju u motoričke igre, kretanje, skakanje, da se više ne igraju manipulirajući rukama s predmetima nego koriste ruke, šake i prste na drugačije načine (mobiteli, osobna računala, itd).

 

Matematika ima svoj jezik i da bi ju razumjela i zavoljela, djeca ga moraju na vrijeme naučiti. Tijekom predškolskog perioda dijete stječe mnoga znanja koja će mu biti potrebna za razumijevanje matematike. Ta djetetova znanja, iskustva i misaone operacije nazivamo predmatematičkim vještinama. Ona uključuju znanja o:

- odnosima u prostoru (unutra-vani, gore-dolje, ispod-iznad),

- odnosima predmeta (veće-manje, lako-teško),

- svojstvima predmeta (crven-plav, tvrd-mekan, topao-hladan),

- količini (jesu li dvije skupine jednake, ili je jedna skupina veća ili manja za jedan).

Sva ta znanja dijete stječe krećući se prostorom, baratajući predmetima, okrećući ih, dirajući ih, uspoređujući njihova svojstva.

Kako bi nesmetano moglo usvajati matematiku dijete mora imati usvojen pojam broja na tri različita načina: 

- brojevnu riječ (zna napamet brojiti do deset ili više),

- broj kao grafički zapis (napisana brojka),

- broj kao simbol kojim označavamo količinu.

Pri tome dijete najprije mehanički pamti redoslijed brojevnih riječi, zatim povezuje svaku brojevnu riječ s količinom (počevši s količinama do četiri), te na kraju predškolskog razdoblja počinje povezivati brojevnu riječ i količinu s pripadajućom napisanom brojkom. Do polaska u školu dijete bi trebalo prepoznavati oblik i naziv brojeva do 10.

I to su uglavnom najvažnije stvari koje ispitujemo i opažamo u postupku procjene djetetove spremnosti za školu. U situaciji ispitivanja dijete obično dobiva i izvršava različite zadatke, opaža se način kako se dijete ponaša u situaciji, razvijenost govora, koliko uspješno slijedi upute, kako surađuje s ispitivačem, kako drži olovku, sjedi, crta, kako reagira na frustraciju i neuspjeh, da bi se dobila što cjelovitija slika o tome koliko je dijete spremno za školu. Postignuća na testu uspoređuje se s rezultatima njegovih vršnjaka (normama testova) na osnovu čega se uz pomoć svih ostalih podataka procjenjuje posjeduje li dijete sposobnosti, vještine i znanja koje većina njegovih vršnjaka imaju, a važne su za uspjeh u školi.

 

Nakon završenog postupka ispitivanja, održava se sjednica školskog povjerenstva, članovi usuglašavaju stavove i donose za svako dijete mišljenje koje se prosljeđuje Upravnom odjelu za obrazovanje Istarske županije, a s istim mišljenjem se upoznaju roditelji. Stručno povjerenstvo Odjela donosi  odluku koja može biti jedna od sljedećih:

  • odobravanje redovnog ili prijevremenog upisa,
  • odgoda upisa za jednu godinu,
  • utvrđivanje primjerenog programa školovanja za djecu s teškoćama.

 

Djeca kojoj je upis odobren upisuju se u školu tijekom lipnja, a u opravdanim slučajevima može se to učiniti i kasnije. Kada će to konkretno biti odlučuje svaka škola pojedinačno pa je potrebno pratiti obavijesti u medijima i na web stranici škole. Za djecu koja su ocijenjena kao nedovoljno spremna, upis se odgađa za godinu dana, kako bi se djetetu dalo vremena da dostigne veći stupanj zrelosti.

 

Reakcije roditelja na prijedlog za odgodom upisa su različite. Neki su zadovoljni dok se neki tome protive. Ponekad su zabrinuti je li sve u redu s djetetom, ponekad se javi i „sram“ od okoline, što sve ipak ne bi trebalo biti važnije od toga da djetetu treba dati još vremena da se razvije. Roditelji često ne mogu imati sasvim objektivnu sliku o djetetu jer ne mogu usporediti njegovo postignuće s ostalima, kao što to mogu oni koji ispituju svu djecu. U slučaju kad se Stručno povjerenstvo škole i roditelj ne slažu, zadnju riječ ima Stručno povjerenstvo Odjela koje donosi odluku, a roditelj ima pravo uložiti žalbu na takvu odluku.

 

Do takvih situacija dođe s vremena na vrijeme, i trebalo bismo sve učiniti da se tijekom postupka ispitivanja djetetove spremnosti, premoste takva neslaganja između vas kao roditelja i nas kao nadležnih stručnjaka. Vrlo je važno donijeti odluku koja je u najboljem interesu djeteta jer će i „nespremno“ dijete koje pođe u školu i njegovi roditelji i učitelji vrlo brzo biti u problemima. Takvo dijete je od samog početka nesamostalno, ne postiže željene rezultate, zaostaje u čitanju, pisanju i računanju. Roditelji i učitelji nisu zadovoljni, dijete se osjeća neuspješno i frustrirano, gubi volju za školu i učenje, ne voli školu, razvija različite oblike strahova i separacijskih problema i lošu sliku o sebi. Na kraju nitko nije na dobitku a neuspješna prilagodba može imati dugotrajne i negativne posljedice u životu djeteta.

 

Odluka kada će vaše dijete poći u školu čeka sve nas, a u međuvremenu postoje neke stvari koje još možete napraviti kako bi djetetu pomogli da se što lakše uključi u školu.

 

Potičite razvoj predvještina čitanja i pisanja kroz igru i zabavu

 

  • crtajte, bojite, modelirajte; pazite na djetetov hvat olovke, snalaženje na papiru; imenujte boje
  • recite djetetu da smisli što više riječi koje počinju nekim slovom (npr. reci mi koje sve riječi počinju slovom M, S, K…) ili što više riječi koje počinju slovom kao i riječ koju mu ponudite (npr. koje sve riječi počinju kao i METLA, koje sve riječi počinju kao i RIBA)
  • pitajte dijete kojim slovo počinje/završava određena riječ (npr. kojim slovom završava SLON, MAČKA, STOP…)
  • pitajte dijete što je čulo kad ste mu rekli U-H-O, N-O-S, M-A-M-A, L-I-S-T,
  • raščlanjujte riječi na glasove (zub – z_u_b)
  • pitajte dijete čuje li, npr. glas K u riječi SEKA, glas P u riječi LOPTA
  • smišljajte rime s djetetom; ponudite mu riječ i neka smisli što više riječi koje se rimuju (slično zvuče) kao ponuđena riječ (napomenite djetetu da smišljena riječ ne mora ništa značiti, neka je sam izmisli); ponudite djetetu dvije riječi pa neka samo pogodi rimuju li se ili ne
  • čitajte djetetu slikovnice i knjige; neka ih samo lista; pratite prstom rečenice koje čitate; osvijestite djetetu čitanje s lijeva na desno

 

  • prepričavajte priče i događaje, postavljajte pitanja Vašem djetetu, pazite da se pravilno gramatički izražava te da prati slijed događaja
  • nije potrebno inzistirati na tome da dijete nauči čitati i pisati prije polaska u školu ako ono samo ne pokazuje interes

 

Potičite razvoj predmatematičkih vještina

Koliko puta ste prebrojavali stepenice dok ste se penjali sa svojim djetetom? Koliko puta ste prebrojavali dugmad na košuljici dok ste oblačili dijete? Ovo su stvari koje većina roditelja čini nesvjesno i automatski, a koje su vrlo važne jer su osnova razumijevanja matematike u budućnosti. Rana izloženost brojevima i matematičkim konceptima olakšati će vašem djetetu stvaranje pozitivnog stava prema brojevima, kao i pripremu za školu.

U svakodnevnim situacijama prebrojavajte i komentirajte stvari u okolini (npr. Uzeo sam jednu jabuku, baciti ću ti loptu tri puta). Komentirajte vrijeme te usmjerite djetetovu pozornost na sat (npr. Sad je 9 sati i idemo spavati).

Također, djetetovu pozornost možete usmjeriti na, na primjer, znamenke u vašem  mobitelu, na prometnim znakovima i slično. Dok pripremate ručak ili večeru, komentirajte s djetetom što činite (npr. Stavljam šest krumpira u vodu. Naranču režem na pola).

Predmatematičke vještine možete poticati i van kuće, primjerice, potičite svoje dijete da uspoređuje veličine kamenja i kuća, oblike lišća i drveća, prebrojavajte korake od ljuljačke do tobogana i od tobogana do klupice, djetetovu pozornost usmjerite na kućne brojeve na zgradama i kućama. Kod kuće potaknite dijete da igračke posloži po veličini ili boji, neka upari iste čarape, na papiru iscrtajte različite geometrijske oblike te ih zajedno s djetetom pronalazite u prirodi i po kući (npr. trokut je kao krov, krug je kao tanjur, kvadrat je kao televizor), uključite dijete u aktivnosti kuhanja pa ga učite vagati, prepoloviti, sipati i slično. Igrajte se trgovine i razmjene novca te različitih društvenih igara koje se baziraju na brojevima i prebrojavanju (Čovječe ne ljuti se, Domine).

Važno je da ove aktivnosti provodite kroz igru i učinite ih pozitivnim, opuštajućim iskustvom za dijete. Brojevi i matematika važan su aspekt našeg života stoga potičite djecu, obojite navedene aktivnosti pohvalama i pozitivnim povratnim informacijama kako bi ih ohrabrili da i dalje sudjeluju u njima.

                                            

Pripremite ga da ima što točniju i jasniju sliku o onome što ga očekuje

- recite djetetu u koje vrijeme će ići u školu, kako će do škole putovati, koliko će ostati, što će tamo raditi, što će se od njega očekivati (sjediti, slušati učiteljicu, ispunjavati obaveze, ne hodati tijekom nastave, ne jesti za vrijeme nastave, pitati ako mora u WC itd.)

- strah je prirodna reakcija kad nam je nešto nepoznato ili neugodno. Ukoliko školu prikazujete kao neko „strašno“ mjesto, uplašit ćete dijete, a pretjerano „uljepšavanje“ može završiti kao prevara (jer škola nije nalik rođendanskoj proslavi ili vrtiću). Jednako loše je i uopće ne spominjati školu. Zato je kao i obično najbolje-biti što realniji i što pozitivniji.

                                                   

Potičite dijete na samostalnost

- neka nauči samostalno se obući i obuti (vezanje vezica, zakopčavanje, oblačenje kapa i rukavica...), prepoznati vlastite stvari (kapa, jakna, papuče, cipele, pernica...)

- neka samostalno donosi neke odluke, npr. sudjeluje u izboru školske torbe i pribora, odluči što želi obući prvi dan škole, sprema knjige u torbu i sl.

- pokažite radost i ponos što je dijete toliko veliko da može krenuti u školu

 

Potičite kod djeteta radne navike i urednost

- održavanje reda i spremanje stvari na mjesto (pospremanje igračaka, slaganje odjeće itd...),

- samostalna briga o vlastitoj higijeni (pere zube , pere ruke prije jela i nakon toaleta, samostalno odlazi u toalet

 

Učite ga pravilima lijepog i pristojnog ponašanja

Ako se vaše dijete uljudno i lijepo ponaša drugi će radije provoditi vrijeme s njim i uživati u njegovom društvu. Na taj će način lakše graditi prijateljske odnose, snalaziti se i ponašati prikladno u svakodnevnim životnim situacijama.

- naučite ga kako da pozdravlja druge, kad nešto traži neka pita "molim vas"

- "hvala" neka kaže kada nešto dobije, "izvoli/te" neka kaže kada nešto daje, "oprosti/te" ili "ispričavam se" treba reći kada je npr. pogriješio, zakasnio u školu ili učinio nešto drugo

 

Učite ga poštivati druge

- starijima svoje poštovanje može pokazati tako da im govori "Vi", na taj način bi se trebao obraćati i učiteljici/učitelju, pripremite ga za to

- naučite dijete da ne prekida druge dok govore (naročito odrasle), ako je zaista nešto hitno, može reći "oprosti/oprostite što prekidam, moram nešto važno reći...)

- učite ga da čuva svoju i poštuje tuđu imovinu, na svoje stvari treba paziti a tuđe stvari smiju se dirati ako se pita i dobije dopuštenje (npr. "molim te, mogu li posuditi tvoju olovku?), ako drugi kaže "ne" to treba prihvatiti a posuđenu stvar treba neoštećenu vratiti i zahvaliti se

 

Pripremajte dijete za sigurno kretanje u "svijetu odraslih"

- naučite ga pravilima sigurnog kretanja u prometu (kojom stranom ulice ići, kako prelaziti ulicu, kako koristiti "zebru" i semafor).

- poučite ga kako se treba ponašati u autobusu (sjediti za vrijeme vožnje, ne gurati ruke ili glavu kroz prozor, ne gurati se s drugima prilikom ulaska i izlaska, ne mlatiti torbom okolo i udarati druge, na autobusnom stajalištu ne stajati uz sam rub itd.)

- naučite ga telefonirati, neka upamti vaš telefonski broj i adresu stanovanja

- naučite ga da vam obavezno kaže ako doživljava neku neugodu, ako se netko (dijete ili odrasli) prema njemu „ružno“ ponaša, tako ćete biti upućeni u ono što mu se događa

 

Očekujte od djeteta da svoje probleme i frustracije rješava bez nasilja

- učite ga da se ne smije tući s drugom djecom, da ih ne smije vrijeđati, rugati im se i ponašati nasilno, da ne uzvraća udarcem nego se u takvim situacijama obrati učiteljici ili vama

 

Hvala na pažnji!

 

 

                                                                                                                                   

                                       Milena Banko, prof. psihologije

                                       Sandra Pušar Žiković, prof. edukator-rehabilitator

KAKO POBOLJŠATI PAŽNJU I KOCENTRACIJU - SAVJETI ZA UČENIKE

„Baš si nepažljiv!“… „Koncentriraj se!“ Sigurno si nekad čuo nešto slično dok si mislima odlutao nekud daleko. Što zapravo znači „biti pažljiv” i što je pažnja, pokušat ću objasniti što jednostavnije. Umjesto pažnje često možeš čuti i izraz koncentracija. Imaju slično značenje. Pažnja ili koncentracija su zapravo tvoja usmjerenost na neku aktivnost, osobu, sadržaj ili neka događanja u tvom vlastitom tijelu ili okolini. Dakle, tvoja pažnja može biti usmjerena na samog sebe ili na okolinu. Uz pomoć pažnje ti opažaš, slušaš, učiš, igraš se i radiš najrazličitije stvari. Važno je da znaš, TI si taj koji odlučuje na što ćeš usmjeriti pažnju i koliko ćeš se dugo zadržati na tom sadržaju. Ali pažnja zna biti „neposlušna“ i nije ju uvijek lako kontrolirati. Ona ti može „pobjeći“ – naročito ako te nešto ne zanima. Na primjer, ti si u školi a misli ti pobjegnu kući, ili učiš a želiš izaći van, i na kraju ne znaš što si pročitao. Zato upamti, pažnja je jako važna. Dobro je znati da ti je lakše biti pažljiv kada te nešto interesira i da ćeš svojom pažnjom sve bolje upravljati kako rasteš. Ona je tvoj glavni pomagač i svakog dana uz njenu pomoć odabireš što će tvoje oči, uši i mozak primiti, a što neće. Dobro je znati da je pažnju moguće trenirati, poput mišića. Neke savjete, vježbe i igre za vježbanje pažnje i koncentracije možeš ovdje pronaći. Pokušaj, budi uporan i rezultati će se brzo pokazati.                         

1. Ukoliko si odlučio učiniti nešto kako bi poboljšao svoju pažnju, mogu ti pomoći neke od sljedećih aktivnosti. Sve su vrlo zabavne i sigurno su ti većina njih već poznate, ali možda nisi znao da su korisne za vježbanje pažnje. Isprobaj ih što više, budi uporan i rezultati će se brzo pokazati.

  • „Mozgalice“, labirinti, križaljke, pronalaženje skrivenih likova, traženje sličnosti i razlika, osmosmjerke… ima ih na dječjim portalima ili u časopisima
  • Crtanje, slikanje, precrtavanje crteža s puno detalja, bojanje vlastitih crteža ili slika u bojankama, modeliranje plastelinom, glinom
  • Slaganje različitih slagalica, puzzli, bilo kojeg oblika ili dimenzija - više dijelova zahtijeva više pažnje
  • Zadatci opažanja - uspoređivanje dvije ili više slika što je na njima različito
  • Razvrstavanje, kocki ili kuglica, po boji, veličini, pravljenje ogrlica po određenom redoslijedu
  • Zadatci opažanja i pamćenja - npr. jednu minutu promatraš neku sliku i nakon toga trebaš nabrojati ili zapisati što više stvari sa slike
  • Zadatci slušanja i pamćenja- npr. netko ti kaže niz od nekoliko riječi ili brojeva, ti ih trebaš ponoviti istim redoslijedom (s vremenom ih dodajte sve više)
  • Netko od ukućana stavi ispred tebe više različitih predmeta, najmanje 5 ili više. Promotri ih desetak sekundi, zatim zatvori oči ili okreni glavu, a pomagač neka makne jedan. Pogodi što nedostaje.
  • Igraj različite društvene igre (igre na ploči, igre kartama, Jamb, Memory, Monopoly,, „Kalodont,“ „Leti, leti“, „Dan i noć“, „Izbaci uljeza“, ili neke druge moderne verzije društvenih igara koje možeš pronaći na internetu, u knjižarama ili na odjelima igračaka
  • Uključi se u igre koje uključuju fizičku aktivnost, „školica“, „gumi, gumi“, sport, ples… jer takve igre traže da naučiš pravila i strukturu koje treba poštivati

 

2. Za sljedeće vježbe odaberi mjesto i vrijeme gdje te nitko neće ometati i isprobaj ih. Vjerujem da ti mogu biti korisne. Neke od njih ti se mogu činiti dosadne, ali općenito vrijedi, što je igra mirnija i dosadnija više se kroz nju trenira pažnju. Pokušala sam im dati što zanimljivija imena, tako ćeš h ih lakše upamtiti.

  • „Buljenje u točku“. Udobno se smjesti, sjedni. Opusti se i stavi ruke na koljena. Odaberi neku točku ispred sebe. Promatraj ju što duže možeš bez skretanja pogleda. Natječi se sam sa sobom, s vremenom ćeš vidjeti da to možeš sve duže. Vježba može trajati od nekoliko do 20 minuta.

 

  • „Pažljivo buljenje“. Sjedni opušteno. Stavi ruke na koljena. Odaberi neki predmet ispred sebe i promatraj ga stalno razmišljajući o njemu, promatraj njegov izgled i svojstva, oblik, boju i sl. Čim osjetiš da ti misli ili pogled počinju „bježati“ s predmeta vrati ih nazad. Vježba može trajati od nekoliko minuta pa duže.

 

  • „Loptanje pažnjom“. Sjedni opušteno, leđa ravno, ruke na koljenima. Odaberi dva predmeta u svojoj okolini. Promatraj najprije jedan, razmišljaj o njemu a zatim nakon nekog vremena prebaci svoju pažnju na drugi, i razmišljaj o njemu. Tijekom vremena možeš varirati vrijeme koje ćeš posvetiti pojedinom predmetu ili povećati broj predmeta. S vremenom, sve bolje ćeš moći upravljati svojom pažnjom.

 

  • „Detektivske oči“. Podesi mjerač vremena na 5 minuta (ili koliko želiš). Sjedni na stolicu, udobno se smjesti i opusti se. Promatraj pažljivo prostor oko sebe i pokušaj zapamtiti sve do najsitnijeg detalja. To može biti boja zida, namještaja, predmeti na stolu, i tako dalje. Nakon 5 minuta zatvori oči i pokušaj zamisliti sliku sa što više detalja, ili neka te netko ispituje o detaljima u sobi da vidiš koliko si upamtio.

 

  • „Čitanje boja“. Ispod teksta vidjet ćeš riječi napisane raznim bojama. Kreni redom, od prve riječi i izgovaraj naglas boju kojom je napisan tekst. Dođi do kraja, a onda u obrnutom smjeru ponovi to isto. U početku će ti biti teško, kasnije sve lakše, jer su za boju i tekst odgovorne različite hemisfere mozga. Korist: trenira koncentraciju i usmjeravanje pažnje. | Preuzeto sa: https://tuzlanski.ba/zdravlje/cetiri-vjezbe-za-dobro-pamcenje-i-koncentraciju-foto/

 

 

  • „Otkačeni prsti“. Postavi prste desne ruke tako da pokažeš znak „mir“, a prstima lijeve pokaži „ok“. Zatim naizmjence mijenjaj položaj prstiju tako što će najprije desna ruka pokazati „ok“, a zatim lijeva „mir“. Ponovi više puta. A sada uradi ovu vježbu istovremeno i lijevom i desnom rukom tako da svaka ruka pokazuje svoj znak. Korist: trenira pažnju i pomaže prebacivanju s jednog zadatka na drugi. | Preuzeto sa: https://tuzlanski.ba/zdravlje/cetiri-vjezbe-za-dobro-pamcenje-i-koncentraciju-foto/

 

 

3. Osim u časopisima, korisne materijale za vježbanje koncentracije i pažnje možeš pronaći na internetu. Neki od njih nalaze se na sljedećim poveznicama. Pogledaj ih, nadam se da će ti biti zabavni i korisni.

Priručnik s 40-ak radnih zadataka kojima se može vježbati pažnja možeš pronaći na sljedećoj poveznici. Neki su lakši, neki teži, ali svi pomažu zadržavanju pažnje:

https://www.slideshare.net/Obiteljskicentar/prirunik-s-materijalima-za-vjebanje-panje

Na sljedećoj poveznici možeš pronaći priručnik koji možeš pogledati zajedno s roditeljima. Na početku su savjeti za njih kako da ti pomognu u jačanju pažnje, a zatim su zadatci za tebe:

https://www.artrea.com.hr/Zapazanje/KoncentracijaVjezbanje.pdf

 

4. Možeš i svojim roditeljima predložiti da pogledaju što sam pronašla o ovoj temi na internetu samo za njih. Zamoli ih da pročitaju, jer oni ti mogu biti jako dobri saveznici i pomagači u jačanju pažnje.

Priručnik „Kako poboljšati pažnju i koncentraciju djece kroz igru-savjeti za roditelje“, nalazi se na sljedećoj poveznici:

http://centar-sirius.hr/-/wp-content/uploads/2015/07/Publikacija-pa%C5%BEnja-i-koncentracija.pdf

 

5. I posljednje, ali možda čak i najviše važno: podsjećam te da ćeš biti pažljiviji ako te nešto interesira, ako si motiviran za ono što radiš. Zato, ako želiš poboljšati svoju pažnju dok izvršavaš neki zadatak, pokušaj se što više zainteresirati za njega. Odluči da je to nešto oko čega se želiš potruditi i što želiš napraviti najbolje što možeš. Podsjeti se zašto to radiš, kako ti može koristiti u životu, koje dobre posljedice može imati, što ćeš sve postići (npr. naučit ćeš, znati i moći nešto novo, biti ponosan na sebe jer si izvršio zadatak, dobiti priznanje/nagradu od roditelja ili učitelja itd.). Budi radoznao i kreativan u načinu obavljanja zadatka. Pretvori „dosadne“ stvari u zanimljive, npr. kad učiš glumi pred nekim da odgovaraš,  „googlaj“ pojmove iz gradiva, uči s prijateljima i sl.).

 

Želim ti puno uspjeha i zabave u treningu pažnje. Slobodno mi se javi ako imaš neko pitanje o pažnji ili općenito trebaš moju pomoć i savjet. Dok traje nastava na daljinu možeš to učiniti pomoću platforme Microsoft Teams i virtualne učionice. Tamo osim svojih učitelja i razrednika možeš pronaći i mene, školsku psihologinju, te mi poslati poruku u chat (Milena Banko) ili mi se kasnije kad se vratimo u školu možeš javiti osobno. Sretno!

                                                                                            Milena Banko, prof. psihologije

 

                                                                                        Školska psihologinja

PRAVILA PONAŠANJA U VIRTUALNOJ UČIONICI

 Dragi roditelji i učenici,

kao što se u realnoj školi treba učiti i poštivati Kućni red, tako se i u virtualnim učionicama treba marljivo raditi i pridržavati pravila lijepog ponašanja (internetski bonton). Neprimjereno i neodgovorno ponašanje učenika unutar virtualnih učionica biti će zabilježeno i može, kao i u realnoj učionici, biti kažnjeno. Kako do toga ne bi došlo, podsjećamo vas na obaveze i pravila ponašanja u virtualnim učionicama.

1. Obaveze učenika virtualnoj učionici

- redovito pratiti obavijesti i upute razrednika i učitelja

- izvršavati zadatke koje šalju učitelji i u predviđenom vremenu slati radove

- svaki radni dan u tjednu biti aktivan jer se (ne)aktivnost bilježi u  e-dnevniku

- u slučaju opravdanih razloga i poteškoća s izvršavanjem zadataka, obavijestiti predmetnog učitelja ili razrednika

 

2. Komunikacija s drugima u virtualnoj učionici

- u virtualnoj učionici objavljuju se isključivo sadržaji vezani uz nastavu

- učiteljima i drugim učenicima obraća se ljubazno i s poštovanjem

- zabranjen je bilo kakav oblik verbalnog nasilja (ruganje, uvrede i sl.), psovanje i korištenje nepristojnih riječi

- u pisanju poruka i komentara treba se truditi pisati u skladu s pravilima gramatike hrvatskog jezika

- poslani radovi trebaju biti rezultat vlastitog rada, zabranjeno je prepisivati ili preuzimati tuđe uratke

- učiteljima se obraća poštujući unaprijed dogovorene oblike komunikacije (način i vrijeme)

 

Za vas pripremila školska psihologinja

 

KAKO ISPLANIRATI UČENJE ZA VRIJEME NASTAVE NA DALJINU

Gotovo „preko noći“ svi smo se mi, djelatnici škola, učenici i roditelji, našli u situaciji koja se još donedavno činila teško zamisliva. Učionice su prazne, škole su utihnule i zatvorile svoja vrata a nastava se odvija „na daljinu“. Ovo je nešto posve novo za sve nas, pa je razumljivo ako sve ne funkcionira baš savršeno, ako smo na početku zbunjeni, ako nam je teško snaći se u ovoj izvanrednoj situaciji. Nastava na daljinu donijela nam je svima nove izazove, stavila na test našu kreativnost i strpljivost, sposobnost improvizacije i načine motiviranja djece za rad i učenje. Pri tome, svatko od nas treba prihvatiti svoj dio odgovornosti kako bi se nastava na daljinu odvijala što uspješnije. Uloga učitelja je da potiču učenike na učenje dajući im različite zadatke i aktivnosti, motiviraju, prate i vrednuju njihov rad. Učenici sa svoje strane trebaju redovito izvršavati svoje školske obaveze i aktivnosti a roditelji osigurati uvjete kod kuće, nadzirati i motivirati djecu za izvršavanje zadataka. Zvuči zapravo jednako kao i prije, zar ne? Nastava na daljinu ne smije djeci biti izlika za nerad, naprotiv, treba biti prilika da pokažu odgovornost i marljivost u ovoj „školi života“.  Pogledajte kakve savjete djeci i roditeljima daju stručnjaci Društva za psihološku pomoć Zagreb, o tome kako organizirati učenje u vrijeme online nastave.

Izvor:

https://dpp.hr/sam-svoj-majstor-kako-samostalno-isplanirati-ucenje-za-vrijeme-online-nastave/

Za vas odabrala školska psihologinja

 

ŠTO REĆI DJECI O KORONAVIRUSU

U vrijeme kada svi govore o koronavirusu nemojte predugo čekati da vam djeca dolaze s pitanjima, nego vi roditelji potaknite razgovor na tu temu. Čak i djeca mlađe dobi shvaćaju da se događa nešto neobično i zastrašujuće a ona veća su, vrlo vjerojatno, manje ili više već i sama zbog toga uznemirena. Izbjegavanje razgovora „da ih ne biste uplašili“ može za dijete biti puno štetnije, nego upoznavanje sa činjenicama na njima primjeren način. Djeca mogu imati iskrivljenu sliku ili krivo razumjeti ono što slušaju ovih dana, što svakako utječe na to kako će se osjećati u ovoj situaciji. Razgovor s djetetom daje vam priliku da odgovorite na pitanja koja ga muče, ispravite moguće krive informacije i umirite djetetov strah i tjeskobu. Takav razgovor trebalo bi voditi imajući na umu djetetovu dob i stupanj razvoja. Kako to možete učiniti na dobar način savjetuju vas stručnjaci Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, dajući vam smjernice kako djecu informirati o koronavirusu.                     

Za vas odabrala školska psihologinja

Izvori:

https://www.poliklinika-djeca.hr/aktualno/novosti/t-portal-pitali-smo-psihologinju-sto-reci-djeci-o-koronavirusu-potaknite-ih-na-razgovor-jer-izbjegavanje-te-teme-kako-ih-ne-bismo-opterecivali-moze-biti-puno-stetnije/

https://www.poliklinika-djeca.hr/aktualno/novosti/smjernice-za-roditelje-kako-djecu-informirati-o-koronavirusu-i-kako-malom-djetetu-pomoci-da-shvati-pravila/

Telefon za psihološku pomoć vezano uz koronavirus

Dragi roditelji, sugrađanke i sugrađani

Prenosimo vam informaciju sa web stranice Društva psihologa Istre:

„S obzirom na ozbiljnost situacije koja je u zadnjim tjednima nastala zbog širenja koronavirusa te mogućih posljedica ne samo na tjelesno, već i na psihičko zdravlje građana/ki, Hrvatska psihološka komora je u suradnji s Hrvatskim psihološkim društvom i županijskim društvima psihologa, pokrenula mrežu za telefonsko savjetovanje na kojoj su angažirani stručni volonteri/ke psiholozi i psihologinje, koji će biti dostupni na telefonskim linijama kroz cijeli dan, u svrhu pružanja psihološke pomoći vezano uz koronavirus. Molimo vas da uzmete u obzir da, zbog žurnosti te ozbiljnosti situacije i organizacije ovakve vrste pomoći, linije, nažalost, nisu besplatne, već se naplaćuju po standardnim tarifama koje imate ugovorene s teleoperaterima.“

Telefon za psihološku pomoć vezano uz koronavirus za Istarsku županiju je 091 984 9184

 

KAKO ZAŠTITITI MENTALNO ZDRAVLJE U VRIJEME ZDRAVSTVENE KRIZE

Epidemija koronavirusa promijenila je našu svakodnevicu na brojne načine, ugrozila nam zdravlje, egzistenciju i radna mjesta, promijenila ustaljeni način života, unijela nam u domove neizvjesnost i strah. Mediji nam svakog dana prenose zabrinjavajuće vijesti, najčešće riječi koje slušamo u zadnje vrijeme su „koronavirus“, „broj umrlih i zaraženih“, „uvode se nove mjere“…  Život nam se mijenja iz dana u dan, drastično i neumoljivo. Reakcije ljudi su različite, od onih koji negiraju i umanjuju ozbiljnost situacije, preko onih koji su zauzeli odgovoran stav i ponašaju se prema preporukama nadležnih, do onih koji je preplavio strah i panika pa imaju poteškoće u funkcioniranju. Pri tome su ovi prvi, na žalost, velika opasnost za sebe i sve nas. Situacija u kojoj se nalazimo je vro ozbiljna i zato svi moramo prihvatiti svoj dio odgovornosti za sebe i druge, kako bi nam se život što prije normalizirao. Pročitajte kakve nam savjete daju psihologinje Zdravog grada Poreč o tome kako možemo zaštititi vlastito mentalno zdravlje u vrijeme zdravstvene krize.

Za vas odabrala školska psihologinja

 Izvor:

https://www.zdravi-grad-porec.hr/strucne-teme/kako-zastititi-mentalno-zdravlje-u-vrijeme-ove-zdravstvene-krize/

 

OBAVIJEST RODITELJIMA I UČENICIMA O NAČINU RADA ŠKOLSKE PSIHOLOGINJE ZA VRIJEME TRAJANJA NASTAVE NA DALJINU

Poštovani roditelji i dragi učenici,


U cilju zaštite svih nas dok traje nastava na daljinu, školska psihologinja biti će vam na raspolaganju na načine kojima se izbjegavaju direktni kontakti. Kao i inače, tako i sada kada su nam svima savjet i podrška još i više potrebni, možete joj se obratiti ukoliko trebate savjet i pomoć psihologa. Na raspolaganju vam je putem e-maila: milena.banko@skole.hr na kojem možete potražiti odgovor na pitanja koja vas muče ili ako želite možete dogovoriti termin za telefonski razgovor. Nakon što dogovorite termin, psihologinja će vas nazvati u vrijeme kada inače radi u školi, ponedjeljkom ili srijedom, i na taj način posvetit će vam vrijeme i pažnju kao da ste došli u prostore škole. Osim toga, pomoć školske psihologinje možete zatražiti tako da joj pošaljete poruku u chat preko virtualnih učionica/Microsoft Teams ili posredstvom razrednika. Preporučujemo da pratite sadržaje web stranice škole na kojima će stručna služba škole objavljivati važne informacije i edukativne sadržaje koji vam mogu biti korisni u nošenju sa novonastalom situacijom. Zahvaljujemo svima na suradnji.

 

 

KAKO POBIJEDITI STRAH OD ODGOVARANJA-SAVJETI ZA UČENIKE

Većina učenika osjeća strah pri usmenom ispitivanju. Trema prije odgovaranja normalna je pojava, ipak, ako takav strah postane prevelik, može stvarati velike probleme. Najvažnije je znati da se strah može prevladati.

Za početak, treba znati da je glavni izvor straha od ispitivanjastrah od neuspjeha, odnosno nesigurnost u svoje sposobnosti, pripremljenost i znanje. Kod usmenog odgovaranja taj strah može dodatno pojačati dobacivanje i ruganje drugih učenika iz razreda, u slučaju pogrešaka.

Strah može pojačati i nestrpljenje ili negativna reakcijanastavnika,kao npr.požurivanje na odgovor, prekidanje učenika ilimožda uvredljivi komentari .

Izvor straha od ispita i odgovaranja mogu biti i previsoka očekivanja okoline, najčešće roditelja, ako očekuju od djeteta samo odlične ocjene.

Postoje osobe kojesu i inače, u svakodnevnom životu,sramežljive, teže komuniciraju i razgovaraju s drugima, u društvu su napete i neugodno im je. Njima će biti još teže usmeno odgovarati pred nastavnikom i razredom.

 

STRAH OD ODGOVARANJA UTJEČE NA CJELOKUPNO PONAŠANJE OSOBE

Neugodni osjećaji:

  • strah od loše ocjene iloših posljedica
  • osjećaj napetosti, zabrinutosti
  • osjećaj panike ako se na neko pitanje ne zna odgovor
  • osjećaj razočarenja, ljutnje, frustracije u vezi s ispitom i ocjenom

Tjelesne reakcije:

  • ubrzanrad srca, ubrzano i plitko disanje, drhtanje
  • vlažni i hladni dlanovi, pretjerano znojenje
  • glavobolja, mučnina, nelagoda u želucu
  • napetost u mišićima, suha usta
  • pojačana potreba za mokrenjem, proljev

Razmišljanje:

  • negativne misli, npr.: “dobit ću jedinicu”, “glupsam”, „mama će se ljutiti“, „past ću razred“i sl.
  • teško dosjećanjegradiva koje je ranije naučeno

Ponašanje:

  • tjelesni nemir, tapkanje prstima po stolu, stiskanje šaka i sl.
  • povišen i drhtav glas, zamuckivanje
  • želja da se pobjegne iz situacije i da ona što prije završi

KAKO SAVLADATI STRAH OD ISPITA I ODGOVARANJA

1. Postavitesi realne ciljeve i očekivanja. Važno je poznavatisebe i svoje mogućnosti,svoje jake i slabe strane, i u skladu s njima realno procijeniti kakav uspjeh iz kojeg predmeta i gradiva možete postići. Neke stvari idu nam bolje a neke lošije, ne moramo i ne možemo uvijek sve moći i znati. Ne smijemo si postavljati nerazumne i neostvarive ciljeve. Učenici koji ciljaju samo na petice i misle da u svemu moraju biti „savršeni“ češće se boje ispita i odgovaranja.

2.Dobro se pripremite. Gradivo treba što bolje naučiti i pripremiti se za ispite i odgovaranje. Kod učenja za usmeno odgovaranje važno je uvježbavati odgovaranje naglas(imati „generalnu probu“).  Možete se pripremati sami, tako da zamislite da odgovarate, možete se pri tome ako želite i gledati u ogledalo, ili netko drugi može glumiti nastavnika (prijatelj, roditelj, brat, sestra).Tako ćete se najbolje pripremiti za odgovaranje pred nastavnikom, a ujedno i predvidjeti moguća pitanja. Može vam pomoći i ako zamišljatesituaciju odgovaranja u razredu, nastavnika kako vas pita,i ono što je najvažnije, sebe kako sigurno i dobro odgovarate.I još nešto važno, kad naučite neko gradivo, bolje je da se sami javite za odgovaranje, nego da strepite hoće li vas i kada nastavnik prozvati. Ako je ispitivanje najavljeno, važno je da taj dan dođete u školu pripremljeni, odmorni i dobro naspavani.

3.Razmislite čega se zapravo bojite. Što vam se može dogoditi ako ne budete dovoljno znali? Što je najgore što vam se može dogoditi? Morat ćete ponovo učiti…. morat ćete roditeljima opravdavati zašto je tako ispalo? Je li to baš toliko strašno i nepopravljivo?

Prije odgovaranja napišite na papir zašto se bojite. Tako možete sami sebe utješiti i „razuvjeriti“ ako pretjerujete. Također, možete u razgovoru s roditeljima provjeriti koliko ste realni u svojim „katastrofičnim“ očekivanjima loših posljedica. Može vam pomoći i razgovor s prijateljem ili prijateljicom o tome kako se on ili ona osjećaju u sličnim situacijama. Možda budu imali kakav dobar savjet o tome kako se oni nose sa svojim strahom.

 

4. Zamijenite negativne misli pozitivnima. Zastrašujuće misli (,,To je jako teško!'' i sl.) pokušajte zaustaviti tako da mislite o nečemu ohrabrujućem, o nekoj osobi koja vam daje podršku, o nekom mjestu na kojem se osjećate  lijepo i sigurno. Neka to ne bude maštanje unedogled, nego samo kratka pomisao u ,,kriznoj situaciji''. Ohrabrite sami sebe prije odgovaranja kao što bi ohrabrili dobrog prijatelja, govoreći si :„naučio/naučila sam”, „dobro ću odgovarati”, „sve će biti dobro“, „pa što ako kažem neku glupost, i drugima se to dogodi“, „nije tragedija ako dobijem lošu ocjenu, mogu je ispraviti“ itd..Tako sami možete kreirati svoje ohrabrujuće rečenice kojima ćete se utješiti, ohrabriti i „poništiti“ strahove koje ste ranije zapisali na papir.

 

5. Skrenite pažnju. Trema je najgora prije samog početka, dok drugi odgovaraju a vi čekate da vas možda prozovu. Zato je dobro obratiti pažnju na nešto drugo u okolini (npr. brojati ili opisivati predmete po prostoriji ili se usmjeriti na gledanje i slušanje učenika koji odgovara i nastavnika. Tako možete možda još nešto i ponoviti. Ovim skrećete pažnju sa svojih znakova treme (kojih ste inače pretjerano svjesni i tumačite ih kao katastrofu).

6. Opustite se što više tijekom odgovaranja. Korisna može biti tehnika polaganog dubokog disanja.Nekoliko puta duboko udahnite da bi se opustili (ne bojtese nitko to neće primijetiti). Tako ćete vratiti normalan ritam disanja. Kad ustanete za odgovaranje stanite uspravno, dišite što mirnije i polakše, govorite polaganije, srednje glasno i gledajteu nastavnika. Ako vas direktan pogled u oči nastavnika prilikom ispitivanja jako zbunjuje i izaziva strah, zagledajte se u jednu točku (iznad njegove glave ili sl.) i odgovarajte. Tada zamislite stranicu u udžbeniku ili bilježnici na kojoj je to gradivo, zamislite crtež, shemu ili sl.. Ako vas nastavnik pita zašto ne gledate u njega, ili nešto drugo vezano uz vaš način odgovaranja, pristojno mu objasnite da vam je tako lakše odgovarati. Tako ćete ublažiti neugodne tjelesne reakcije, a ujedno ćete se osjetiti smireniji i sigurniji u sebe.

7.Naučite se opuštati i pravilno disati. U situacijama koje su nam zastrašujuće počinjemo plitko i brzo disati te tako smanjujemo količinu kisika koja je tijelu potrebna za normalno funkcioniranje. Korisno je svladati neku tehniku opuštanja mišića,jer su emocije uvijek praćene povećanom napetošću mišića. Opuštajući mišiće, smanjit ćete svoj strah i tjeskobu. Također je korisna šetnja ili umirujuća glazba. O takvim tehnikama možete više pročitati na internetu, u knjigama i časopisima, ili razgovarati sa školskim psihologom, koji vam može dati još pokoji savjet o tome kako da umanjite svoj strahod odgovaranja.

 

Ukoliko želite isprobati vježbu opuštanja pomoću dubokog disanja, pokušajte ovo:

 „DOBRO DISANJE“

Ustanite, ispravite leđa, opustite ruke uz tijelo, malo razdvojitenoge i oslonite se na cijela stopala. Kružite malo ramenima naprijed i nazad, razgibajte ih.

Zatim udahnite tako da zrak spustitešto dublje u pluća, sve do trbuha, tako da se trbuh malo napuhne kad do krajaudahnete. Na početku, dok učite ovakvo disanje, možete ako želite položiti jedan dlan na trbuh kako bi lakše osjetili kako vam se trbuh napuhuje i ispuhuje.

Izdisaj započnite laganim spuštanjem trbuha, a zatim i grudnog koša, pa se na kraju potpuno opustitei zadržite dah koju sekundu prije novog udisaja. Ostanitetako koliko vam je ugodno a onda počnite s novim u udisajem. Uzmite toliko zraka koliko vamje ugodno i dišiteritmom koji je umirujući. Dišite tako minutu, dvije i pri tome usmjerite svoju pažnju na to kako se osjećate u svojoj koži i u prostoru koji vas okružuje.

           

                                                            Za vas pripremila:

                                                                                                                                                                              Milena Banko

                                                                                                                                              školska psihologinja                                                                                  


E-DNEVNIK

BBC micro:bit
Školsko zvono

Raspored informacija

Izjava
Vremenik

Okvirni vremenik pisanih provjera znanja
 

Kurikul
Tražilica


Napredno pretraživanje
Traži
Oglasna ploča
Kalendar
« Kolovoz 2020 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji

Anketa
Predstavljaju li maske ono što mi uistinu jesmo?



Forum
Korisni linkovi


 > Google

Arhiva dokumenata
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: 400
CMS za škole logo
Osnovna škola Tar -Vabriga / Istarska 21, HR-52465 Tar / os-tar.skole.hr / ured@os-tar.skole.hr
preskoči na navigaciju