preskoči na sadržaj

Osnovna škola Tar -Vabriga

 > O školi  > Projekti
Projekti

 

PROJEKT „SPORTOM DO ZDRAVLJA“

Projekt „SPORTOM DO ZDRAVLJA“, sportski je projekt kojeg provodi OŠ Tar-Vabriga. Usmjeren je prema djeci i mladima s primarnim ciljem poticanja zdravih životnih navika i poboljšanju općeg fizičkog zdravlja. Projekt se za sada provodi među učenicima od 1-4 razreda, u potpunosti je besplatan za sve učenike,a financira ga Općina Tar-Vabriga.

Ubrzanim razvojem novih tehnologija, možemo primijetiti da je sve lošija socijalna interakcija među djecom i mladima općenito, a zamijenili su je sjedilački način života i loše prehrambene navike. Potrebno je i kontinuirano naglašavati važnost sporta u razvoju djece:

-čuva i unaprjeđuje zdravlje

-utječe na tjelesni razvoj, razvoj osobina i vještina kod djeteta te na usvajanje motoričkih znanja i dostignuća

-djeca kroz sport razvijaju samostalnost, lakše sklapaju prijateljstva i poboljšavaju sposobnost koncentracije

-zadovoljavanje potreba za kretanjem, druženjem, sigurnošću i redom, samoostvarivanjem, pripadanjem…

 

Puno je benefita koje nam donosi tjelesna aktivnost i nikako ne smijemo zapostaviti njezinu važnost u svakodnevnom životu.

                                                                        Morana Herak

 

PROJEKT  „ŠETNJA S DINOSAURIMA“

Projekt „Šetnja s dinosaurima“ projekt je učenika 7. razreda Oš Tar – Vabriga koji polaze dodatnu nastavu matematike uz vodstvo mentorice projekta, učiteljice matematike i informatike, Tanje Mihoković. Projekt smo prijavili na ovogodišnji Festival matematike u Puli i to za kategoriju Matematika +.Smotra Matematika + je prikazivanje malih znanstveno-istraživačkih radova učenika osnovnih i srednjih škola čiji je smisao pokazati kako učenici vide svoj grad/zavičaj okom i srcem matematike, kako primjenjuju i povezuju naučeno i kako otkrivaju svoj grad/zavičaj kroz njegovu povijest, kulturu, umjetnost, arhitekturu, književnost, jezike...Motiv i poticaj za ostvarivanje našeg projekta „Šetnja s dinosaurima“ je neposredna blizina jednog nalazišta otisaka stopa tih pretpovijesnih životinja, nalazišta u autokampu „Solaris“ na Lanterni, koje je od naše škole udaljeno tek dva kilometra.

Kroz trajanje projekta upoznali smo dinosaure iz različitih izvora. Upoznali smo osnovne vrste dinosaura, kada su se pojavili, gdje su i kako živjeli, kada su izumrli i zašto. Nakon istraživanja o dinosaurima koje se baziralo na literaturi i internetu, upoznali smo se i s pronađenim tragovima, otiscima stopa dinosaura, na starskom poluotoku.

Na nalazištu otisaka dinosaura na Lanterni, u autokampu „Solaris“, obavili smo pregled, snimanje (fotografiranje) i mjerenje otisaka stopala dinosaura. Na nalazištu smo uzeli i gipsane odljeve najvećih i najvidljivijih otisaka. Nakon toga smo, prema uzetim mjerama, a uz pomoć matematičkih formula za izračun visine kukovljateropodnih i sauropodnihdinosaura, izračunavali visinu kukova za pojedini pronađeni otisak i podatke sustavno smo bilježili u tablice.

Za izračun brzine kretanja dinosaura koji je ostavio tragove također postoji matematička formula, pa smo prema toj formuli izračunavali i podatke bilježili u tablice. Prema izračunatim podacima može se zaključiti jesu li dinosauri hodali ili trčali.Prema izračunatim podacima o visini kukova, uz pomoć umanjenih rekonstrukcija dinosaura, računali smo približnu visinu dinosaura primjenjujući svojstva sličnih likova. Izračunata visina pomogla nam da sami uz pomoć matematičkih geometrijskih alata konstruiramo svoju rekonstrukciju dinosaura koji je hodao Lanternom prije više od 100 milijuna godina u prirodnoj veličini.

Za kraj projekta, uz pomoć učiteljice likovne kulture Marine Dželalije Jakominić, napravili smo i repliku dinosaurovih jaja, našeg dinosaura nazvati ćemo budućom mamom dinosauricom i, kako ne bi bila sama na svijetu, simbolično joj „darovati“ potomstvo.

Projekt „Šetnja s dinosaurima“ donio nam je puno veselja i izrazito mnogo znanja o tim veličanstvenim životinjama koje su prije stotinjak milijuna godina šetali plažama na kojima se mi danas kupamo.


 

Učenici naše Škole u eTwinning projektu:

My=your=our cultural heritage

Učenici sedmih razreda pod vodstvom razrednica Adele Deković  i Tiane Orihovac sudjeluju u online eTwinning projektu: My=your=our cultural heritage (Moja=tvoja=naša kulturna baština).   Na taj način postaju ambasadori naše zemlje promovirajući  baštinu Hrvatske .

Ostale škole-partneri su iz: Francuske (4E Collège du Fium'Orbu Prunelli-di-Fiumorbu Corsica ), Makedonije, Slovačke (Martinska school) , Poljske (Szkoła Podstawowa z oddziałami integracyjnymi im.J.Korczaka w Rudzie Bugaj) i Španjolske (IES Concha Méndez Cuesta).  

Učenici ovim projektom šire svoja znanja o važnosti čuvanja svjetskog kulturnog nasljeđa , a posebno vlastitog i to na način da jedni drugima suvremenim web alatima  pripremaju prezentacije, igraju igrice na zadanu temu,  izrađuju logotip projekta , i međusobno komuniciraju s učenicima iz Europe  na engleskom jeziku što projekt čini posebno zanimljivim.                

 

 

 

Projekt "U prirodi za prirodu i građane"

 

Od 3. siječnja 2015. godine u sklopu Kluba istraživača Explora na Antenalu kraj Novigrada provodi se projekt "U prirodi za prirodu i građane". Riječ je o projektu namijenjenom djeci i mladima s ciljem da sudionicima pruži mogućnost razvijanja potencijala i talenata u prirodnoj okolini, roditeljima i odgojiteljima kao pomoć i nit vodilja u odgoju i obrazovanju djece te ostalim zainteresiranim građanima.

Projekt uz volonterski rad roditelja potpomažu Zaklada za razvoj partnerstva i civilnog društva  grad Novigrad, a partner u projektu uz našu Školu je i Općina Tar- Vabriga koja je također prepoznala potrebu za ulaganjem u budućnost, tj. kvalitetnom edukacijom mladih i građana u smjeru održivog razvoja. Našim učenicima ovim partnerstvom omogućeno je sudjelovanje u budućem radu Kluba mladih istraživača  te kvalitetan i prirodan način edukacije koji obuhvaća učenje iz prirode.

  Pod pedagoškim nadzorom, mladi uče kako se snalaziti u prirodi, razvijaju motoriku,    timski duh i ekološku svijest te pomažu u zaštiti okoliša. Sve uz igru, znanstveno-kreativne radionice i neizostavni piknik kojim završavaju svaki susret.

Prema riječima koordinatora, za 2015. godinu planiraju konstrukciju zaklona za promatranje ptica na području Antenala, dovršetak plivajućeg gnjezdilišta za ptice na rijeci Mirni, uređenje poučne staze te brojne druge aktivnosti. Kako je dio projekta edukacija odraslih, u pripremi su i predavanja o ornitologiji i ostalim znanstvenim temama.

Ideja rada s najmlađima razvila se kroz aktivnosti mladih istraživača Explore koji pod paskom Korada Korlevića djeluju od 2007. godine.

Svi zainteresirani mogu se prijaviti putem mailaexploracuvete@gmail.com, na broj telefona 091 300 00 10 ili učiteljici Adeli Deković, voditeljici projekta.

 

Projekt "Zavičajnost"

U sklopu projekta ,,Zavičajnost" izrađuje se zavičajna slovarica i rječnik od početka školske godine 2015/2016 u sklopu projekta Istarske županije ,,Institucionalizacija zavičajne nastave u Istarskoj županiji''. 

Učenici od 1. do 3. razreda sastavljaju zavičajnu slovaricu biranjem zavičajne riječi koja im je predstavljala najveći izazov u razumijevanju. U prikupljanju zavičajnih riječi, sa velikim zadovoljstvom, uključili su se i roditelji. Učenici od 4. do 8. razreda tijekom cijele školske godine upisuju zavičajne riječi na nastavne listiće koji se nalaze u svim učionicama i na oglasnoj ploči u školi. Pojedini učenici prikupljaju ispunjene nastavne listiće i razvrstavaju zapisane riječi abecednim redom te se na taj način izrađuje zavičajni rječnik. Dosadašnjim radom na izradi rječnika ukupno je propisano abecednim redom 264 zavičajnih riječi. Troškovnik dosadašnjih aktivnosti iznosi 25 kn  pri čemu je kupljen papir (za nastavne listiće u prilogu). Daljnji planovi u realizaciji projekta su organizacija terenske nastave po odabranim istarskim lokalitetima.

Cilj projekta je da na kraju školske godine učenici prezentiraju ,,Zavičajnu slovaricu i rječnik'' svima u školi i lokalnoj zajednici. Radom na ovom projektu učenici njeguju zavičajnu riječ, istražuju jezik zavičaja te razvijaju svijest o značaju poznavanja vokabulara vlastitoga zavičaja.

Potpis voditelja aktivnosti:

Sabina Blažević, Valentina Gržinić

 

U školskoj godini 2017./2018. naša škola nastavlja s Institucionalizacijom

 zavičajne nastave Istarske županije i to s novim projektom pod nazivom : 

          Kako su se odijevali naši stari u Taru i okolici od 1900. do 1960.

 Come vestivano  a Torre e dintorni dal 1900 al 1960

Voditelji projekta:  Daliborka Škofić, prof. talijanskog jezika i književnosti  i

      Valentina Milohanić, prof povijesti i hrvatskog j.

Lektura:                    Gordana Poropat Alihodžić, prof. hrvatskog jezika

Sudionici projekta: Elena Putnik 6.b r.

                                     Iris Baljak 6.b r.

                                     Antea Čekić 6.b r.

                                     Nina Slišković 6.b r.

                                     Anabel Rudan  6.b r.

                                    Lana Brčić 5. b .r.

 

Zahvale

Etnografskom muzeju Istre - Museo etnografico dell' Istria i Muzeju Grada Pazina i

dr. sc. Ivoni Orlić, na predavanju i edukaciji o odijevanju i običajima u  Istri u prošlom stoljeću.

Zavičajnom muzeju Poreštine – Museo del territorio Parentino i

Vltavi Muk dipl.povj. na predavanju o odijevanja u Taru i okolici, kao i

 povjesničaru Gaetanu Benčiću na edukaciji o običajima u Taru i okolici.

Gospođi Mirandi Jeromela na izradi odjeće.

Gospodinu Đinu Labincu rođenom u Taru 1936. koji nam je kazivao o svojoj noni Antoniji (  1885.-1965. ) koja je živjela i radila kao „šarta“ u mjestu Tar, Vabrigi i okolici.

Ringraziamenti

Al Museo etnografico dell' Istria – Etnografskom muzeju Istre, al Museo di Pisino - Muzeju Grada Pazina, specilmente alla dr. sc. Ivoni Orlić.

Al  Museo del territorio Parentino – Zavičajni muzej Poreštine.

Agli storici Vltava Muk e  Gaetano Benčić.

Alla signora Miranda Jeromela per la realizzazione dei vestiti.

Al signor Đino Labinac nato il 1936. a Abrega  dove sua nonna Antonia ( 1885 – 1965 ) viveva e lavorava come sarta del paese.

O PROJEKTU

Zanimalo nas je kako su se odijevali, kako su se hranili i čime su se bavili naši stari u Taru i okolici, mjestu u kojemu se nalazi naša škola, OŠ Tar-Vabriga u prošlom stoljeću. Započeli smo s odjećom, a o onome čime su se svakodnevno hranili i čime su se bavili istraživat ćemo u novom projektu kojega, nakon ovoga lijepog iskustva jedva čekamo započeti. U potrazi za traženim informacija pomogle su nam institucije poput   Etnografskog  muzeja Istre - Museo etnografico dell' Istria - Muzej Grada Pazina i dr. sc. Ivona Orlić, predavanjem na temu odijevanja i običaja u  Istri u prošlom stoljeću.   Nakon našeg povratka iz Pazina posjetili su nas djelatnici Zavičajnog muzeja Poreštine – Museo del territorio Parentino, Vltava Muk i Gaetano Benčić su nam upriličili predavanje o običajima odijevanja u Taru i okolici. Sljedeći korak bilo je predavanje o svjedočanstvu  gospodina Đina Labinca koji nam je kazivao o njegovoj noni  „šarti“ iz mjesta Vabriga-Abrega, o tome kako je šivala odjeću za svoje sumještane i ostale stanovnike okolice. Istraživali smo i crtali s našim učiteljicama, a potom i izradili ovaj mali rječnik u kojemu smo sakupili nazive odjeće, obuće i ostalih modnih dodataka. Naučili smo puno, bilo nam je zabavno, posjetili smo muzeje, upoznali stručnjake, slušali izvorne govornike koji su nam svjedočili o povijesti, ali možda je ipak najzabavniji  bio dolazak gospođe koja je, prema našim crtežima, izradila odjevne predmete. „Šarta“ odnosno krojačica nam je sašila haljinu kakvu su nosile dvadesetih do četrdesetih godina prošlog stoljeća dvanaestogodišnje djevojčice i odijelo kakvo su nosili dječaci od svoje dvanaeste godine života. Po sakupljenim fotografijama shvatili smo da se dječja moda nije puno promijenila narednih dvadeset godina.

SUL PROGETTO

Siamo alunni della  Scuola elementare Torre – Abrega. Il nostro intento e' di scoprire il modo nel quale vestivano, come si nutrivano e di che cosa si occupavano gli abitanti nel secolo scorso a Torre e nei dintorni. Abbiamo deciso di cominciare con lo scoprire il modo nel quale vestivano i nostri nonni, per l'anno prossimo speriamo di proseguire con l'alimentazione. La nostra piccola ricerca si e' svolta tramite visite a musei  e tramite  educazioni da parte di etnologi. Abbiamo poi proseguito ascoltando le testimonianze di persone le quali ci hanno raccontato i loro ricordi, tramandandoci le memorie del luogo, grazie a cio abbiamo scoperto la figura della sarta di paese. Per poi finire l'esperienza lavorando con una sarta dei giorni nostri la quale ci ha cucito degli abiti per bambini in base ai nostri disegni fatti dopo i vari laboratori, i modelli sono basti sulla moda che parte dagli anni venti per arrivare agli anni quaranta dello scorso secolo. Dalle foto abbiamo capito che il modo di vestire per i bambini non e' cambiato molto nei prossimi vent'anni. Il progetto e' stato molto interessante, adesso la nostra speranza e' di poter continuare la ricerca anche l'anno prossimo.

                       „LA  ŠARTA“  ANTONIA LABINAC ( ALBONESE ), rođena RIGO 1885.-1965.

Prema kazivanju njezinoga unuka Đina Labinca rođenoga 1936. u mjestu Vabriga.

Početkom prošloga stoljeća, kako u  malom mjestu Tar tako i u cijeloj Istri, nisu postojale trgovine odjećom, stoga figura je krojačice ili krojača bila veoma važna. Industrijska revolucija omogućila je jeftiniju i bržu proizvodnju tkanina, kao i njezinu lakšu i znatno jeftiniju nabavku u usporedbi s nekadašnjim tkanjem koje je bilo složeno za izradu i skupo. Zbog visoke cijene proizvodnje i siromaštva takva se odjeća često nasljeđivala. Prijašnja odjeća ručno tkana bila je teška, izrađena od vune, a ista odjeća nosila se i zimi i ljeti. Početkom prošloga stoljeća industrijske tkanine postale su finije, tanje, uglavnom su nabavljane iz Italije, a za njihovu izradu koristili su se poglavito pamuk i lan. Ljudi su tako nabavljali tkaninu, odnosili ju krojačici koja im je šivala odjeću, često po uzoru na modele iz filmova. Krojačica, ili kako se na istromletačkom dijalektu kaže „šarta“,  o kojoj nam je kazivao naš sugovornik, rođena je i živjela u mjestu Vabriga – Abrega   1885. – 1965.,  a zvala se Antonia Labinac  rođena  Rigo.

Đino Labinac:

                 „ La gente se comprava la roba e portava de nona cuxir. Le done se trovava piu volte per provar, ma i omini no. La nona ge dixeva „portime el piu' bel veštito che ti ga“ e ela ge cuxiva uguale. In casa jera tre machine, no so dove xe finide quelle due, ma una xe de mia šorela. La prima machina de cuxir la gaveva una manovela che se girava e xo per le gambe, per xburtar. Nona la andava anca de Polesini (1914), la štava la anca una šetimana e la cuxiva perfin le vele e intanto mio papa e el fijo de Polesini i se xiogava. In comincio la andava cuxir anca in caxe de altri, dopo papa nol voleva e la lavorava šempre kaxa. Quanto ge šerviva per far le robe no šo.“

O tome koliko je figura krojačice tada bila cijenjena i važna, a njezina manufaktura vrijedna, svjedoči događaj kojega se gospodin Đino prisjeća. Naime lopovi su im ušli u  kuću s ciljem da pokradu četiri muška odijela koja su netom bila sašivena, dakle spremna za predaju naručiteljima  – „Me ricordo, ne jera vegnudi perfin i ladri in caxa, se vedi ke i saveva ke jera pronti quattro veštiti per la konšenja, a jera bruto …“

Krojači su dugo imali važnu ulogu  u društvu, naš kazivač sjetio se obitelji iz Poreča, radi se otprilike o periodu između dva rata  ( 1920.- 1940.) :  „ A Parenzo jera tanti šarti, tutti i Marion ( cognome di famiglia) jera šarti“.

Naš sugovornik nam se malo i pohvalio.  Prisjetio se da su prva konfekcijski napravljena muška odijela počela stizati u porečke trgovine pedesetih godina prošloga stoljeća:

 „I primi quattro veštiti in botega jera vegnudi Parenzo nei anni cinquanta, e no che me vanto, nošta ge dir nisun, ma uno lo go compra mi !“ 

Često se krivo misli da se u Taru i okolici nosila narodna nošnja, no na ovom području nije se nosila nikakva narodna nošnja nego je odjeća bila slična današnjoj. Tar nije grad, no na tom području prati se moda po uzoru na susjedne gradove kao primjerice u Poreču, tada takozvani obični ljudi pučani nisu imali puno odječe ali znamo da se za polje nosila jedna vrsta odječe dok se u mjestu nosila druga odjeća, upravo smo se na ovu drugu gradsku ili pučku modu inspirirali u ovom našem malom istraživanju. Doznali smo da su do treće godine života djeca nosila haljine radi lakšega presvlačenja. Djeca su se odijevala gotovo identično kao i odrasli. Djevojčice su nosile haljinice koje su dok su bile mlađe nosile iznad koljena da bi se, kako su odrastale, spustile ispod koljena. Haljinice su uglavnom bile svijetlih boja, cvjetnoga uzorka ili na pruge, često sa istaknutim ovratnicima i manžetama odnosno većim od onih koje nosimo danas ako su haljine bile dugih rukava. Bile su također u modi haljinice inspirirane mornarskim stilom. Kosu su vezivale trakicama, plele su  pletenice na koje su također vezivale trakice.  Dječaci su do dvanaeste godine nosili kratke hlačice, košuljice, džemper v izreza, jakne poput muškoga jednostavnijeg sakoa i kapu. Za dječake su također  bila u modi odijelca u mornarskom stilu. Nakon dvanaeste godine života dječaci su dobivali duge hlače, a to je značilo svojevrstan ulaz u svijet odraslih. Odrasle žene nosile su haljine koje su sezale do ispod koljena, kao i suknje koje su usklađivale s košuljom ili puloverom. Starije žene nosile su, uglavnom, tamne suknje, koje su sezale do pola lista, i košulju, dok su na glavi često imale tamne marame, no marame su nosile i mlađe žene, ali su njihove marame bile svijetlih boja. Žene su preko leđa, kao zaštitu od hladnoće običavale nositi heklane vunene šalove. Doznali smo da su mlađe žene maramu vezivale iza glave, a starije ispod brade. Odrasli muškarci nosili su odijela usklađena s košuljom ili puloverom,  a glavu su pokrivali kapama ili slamnatim šeširom.

Spesso erroneamente si crede che in questa zona all' inizio del secolo scorso e fino agli anni quaranta si portassero vestiti tradizionali, ma non e' cosi. A Torre, Abrega e dintorni vestivano abiti normali, simili a quelli che si portano oggi. Torre non e' una citta', pero' qui si seguiva la moda su modello delle citta' vicine quali Poreč - Parenzo o anche altre citta' circostanti. Gli abitanti non erano benestanti, quindi non possedevano molti vestiti pero' quello che e' sicuro e' che esistevano vestiti che servivano per il lavoro e quelli „da festa“. La nostra ricerca si  basa sulla moda popolare dei paesini Torre, Abrega e dintorni, quindi su una moda se si puo' dire popolare. In base alle molte foto d'epoca ed alle testimonianze abbiamo appurato che i bambini fino ai tre anni di vita, sia maschietti che femminucce portavano tuniche. Le bambine portavano vestiti a fiori, righe o d' ispirazione marinara e fermavano le trecce con nastri. I ragazzi fino ai tre anni portavano i pantaloncini, mentre dai dodici anni in poi potevano vestire i pantaloni abbinati a camicie, e giacche semplici, andava molto di moda vestire alla marinara, portavano spesso dei cappelli di paglia. I vestiti per i bambini erano simili a quelli degli adulti. Le donne portavano vestiti o gonne abbinate a camiciette o maglioncini di colori chiari, potevano portare sui capelli delle sciarpe anch'esse chiare, mentre le donne piu vecchie portavano gonne scure con camicie e spesso in testa avevano sciarpe scure. Le donne spesso coprivano le spalle con delle sciarpe ( coprispalle ) di lana fatte a uncinetto. Gli uomini adulti portavano completi maschili con camicie e maglioni, portavano cappelli in feltro o cappelli di paglia.

 

               Projekt "Kumstvo"

Projekt " Kumstvo" traje u našoj školi kontinuirano od 2012. godine pod vodstvom vjeroučiteljice Ankice Tutiš koja je 12. listopada 2011. prisustvovala Županijskom stručnom vijeću vjeroučitelja Istarske županije na temu „Davanje i darivanje“.Tamo je između ostaloga, spomenuta Udruga „Kolajna Ljubavi“ koja je osnovana je s ciljem pomaganja najugroženijim kategorijama stanovništva kako u Hrvatskoj tako i u svijetu. Voditeljica Udruge je Ivana Parlov.

To ju je potaknulo da pokuša u OŠ Tar- Vabriga pokrenuti projekt kojim bi se učenici konkretno uključili u jedan oblik pomoći najpotrebnijima. Jedan od projekata udruge „Kolajna Ljubavi“ je i  projekt “Kumstvo“ a odnosi se na pomoć djeci iz mnogobrojnih i siromašnih obitelji, a prvenstveno siročadi u dalekoj Tanzaniji. Ovu djecu šalje se u školu plaćajući im školarinu koja za jednu godinu iznosi 120 eura. Tijekom školovanja kumovi  dobivaju  podatke o djetetu i njegovom napretku te ukoliko želi, postoji mogućnost ostvarivanja prisnijeg kontakta pismom, ili, u rjeđim slučajevima, putem e-maila.

Učenici naše škole  oduševljenosu  prihvatili ovu ideju, te smo počeli prikupljati dobrovoljna novčana sredstva.

Dodijeljen nam je  dječak, kumče imenom Hugo Getchlin Linga,koji je tada bio star 6 godina.

U razredu smo postavili pano sa podacima i slikom kumčeta te u svakom razredu postavili po jednu kasicu kako bismo i dalje štedjeli za maloga prijatelja.

Projekt „ Kumstvo“ nastavio se i  tijekom 2013.,2014. i 2015. godine. Dječak Hugo Getcheni Linga i dalje je naše kumče za čije školovanje i smještaj u sirotištu sv. Ante u Songei ( Tanzanija) brine naša škola. Krajem godine dobivamo izvještaje i slike o njegovu napredovanju kako u tjelesnom razvoju što se vidi po slikama tako i napredak u školi što se vidi po izvještaju o ocjenama.

Svake godine učenici su izrađivali čestitke i crteže za Getchenijev rođendan u rujnu ( 18. rujna). Za Božić i Uskrs šaljemo čestitkeu sirotište kako bi obradovali sve male štićenike Kolajne ljubavi   , a ponekad smo mu poslali i pokoji sitan poklon.

RAZMJENA HÖXTER-TAR

 Unatrag desetak godina provodi se razmjena učenika između OŠ Tar-Vabriga i OŠ Hoffmann von Fallersleben iz Höxtera (Realschule) iz Njemačke. Obzirom da je u OŠ Tar-Vabriga prvi strani jezik njemački suradnja se počela ostvarivati sa školom iz Njemačke na obostrano zadovoljstvo. Prva razmjena se dogodila 2003.g. kada su učenici iz Höxtera posjetili školu u Taru. Posjeti traju tjedan dana kroz koje učenici pohađaju nastavu, upoznaju kulturne i povijesne znamenitosti našeg kraja i provode ostatak dana u obiteljima u kojima su smješteni. Na taj način upoznaju se s obrazovnim sustavom, običajima i cjelokupnim načinom života u Hrvatskoj. Kroz od prilike pola godine, naši učenici odlaze u Njemačku i dobivaju jednaka iskustva.

U jesen učenici  sedmih i osmih razreda OŠ Höxter i njihove dvije učiteljice provode tjedan dana u našoj školi. U jutarnjim satima pohađaju redovnu nastavu s prilagođenim sadržajima koji ih upoznaju s tradicionalnim obilježjima našeg kraja. Tako su učenici uče glagoljicu, izrađuju mozaik, plešu  balun… Kod sporazumijevanja im pomažu naši učenici uz podršku učiteljica njemačkog jezika Tiane Orihovac i Kristine Veljačić.  Nastava  protječe u veselom raspoloženju. Učenici odlaze na izlete u okolici, posječuju  Rovinj, Pazin, Motovun, Hum, Poreč i jamu Baredine. Izleti su edukativnog karaktera i učenici ih mogu povezati s teorijskim i praktičnim znanjima s nastave. U prolječe naši učenici borave u Höxteru.Učenici se zbliže i na rastanku padne i pokoja suza.  Razmjena se pokazala kao specifičan i koristan oblik nastave koji će se svakako  nastaviti i u budućnosti. 

Projekt „Sportom do zdravlja“

Projekt „Sportom do zdravlja“ započeo je 03.02.2016. i traje još i danas.

 U projekt je tijekom 2016. bilo uključeno 57 djevojčica i dječaka mlađeg školskog uzrasta ( od 7 do 12 godina). 

Nažalost, suvremenu civilizaciju karakterizira izrazito smanjenje tjelesne aktivnosti.  Broj osoba čiji se način života može označiti sedentarnim nikada nije bio veći.  Vidljivo je da se neprirodan i neprimjeren način života i rada, kojeg provodi veliki dio najmlađih i mladih, negativno odražava i na njihovo zdravlje.

Naime, na početku projekta  inicijalnim testiranjima morfoloških karekteristika, statusa kralježnice i stopala, utvrđen je veliki broj blažih i težih deformiteta kralježnice  (kifoza, lordoza, skolioza), te spuštenih stopala.

Nakon nešto više od tromjesječnog vježbanja, tranzitivna i finalna testiranja pokazala su pozitivne statistički značajne promjene na iste, ali jos važnije, s velikom radošću želim istaknuti  povećanje razine svjesnosti o ulozi i važnosti kralježnice u zdravlju  djece uključenih u projekt jer je to i bio jedan od primarnih ciljeva.

Kao odgovorna osoba, želim zaključiti i apelirati na roditelje i njihovu djecu da navike vježbanja treba početi primjenjivati u najranijoj dobi jer kroz primjerenu edukaciju i zabavu dijete će i u kasnijim godinama nastaviti s provođenjem istih, te stjecati zdrav i kvalitetan odnos prema kretanju i fizičkoj aktivnosti i samim tim doprinijeti svome zdravlju.

Nenad Tomić, prof. kineziologije





E-DNEVNIK

BBC micro:bit
Školsko zvono

Raspored informacija

Izjava
Vremenik

Okvirni vremenik pisanih provjera znanja
 

Kurikul
Tražilica


Napredno pretraživanje
Traži
Oglasna ploča
Kalendar
« Studeni 2019 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 1
2 3 4 5 6 7 8
Prikazani događaji

Anketa
Predstavljaju li maske ono što mi uistinu jesmo?



Forum
Korisni linkovi


 > Google

Arhiva dokumenata
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: 400
CMS za škole logo
Osnovna škola Tar -Vabriga / Istarska 21, HR-52465 Tar / os-tar.skole.hr / ured@os-tar.skole.hr
preskoči na navigaciju