Osnovna škola Tar -Vabriga

11. listopada obilježili smo Dan kruha i zahvalnosti za plodove zemlje.  Vjeroučiteljica Ankica Tutiš opet nas je razveselila raznovrsnim i duhovno nadahnutim programom. Program je održan u holu škole, a vodili su ga učenici Loren Ivančić iz 6.a i Lara Stranić iz 7.b. Poslušali smo zanimljive recitacije i duhovne pjesme. Petaši su nam pokazali kako se osjeća voće, šestaši  su nas podsjetili na poslovice o kruhu,a četvrtaši su nas oduševili svojim kostimima jeseni i prirode. Svojim prisustvom počastio nas je i svečenik  Ivan Princ župnik  župe  Tar – Nova Vas koji je blagoslovio proizvode od brašna naših vrijednih učenika i njihovih mama i baka. Slike naših Dana kruha pogledaje  u foto-galeriji, a ako želite doživjet i malo našeg ugođaja pročitajte tekstove sa naše priredbe klikom na više ovog  članka.

DANI ZAHVALNOSTI ZA KRUH I PLODOVE ZEMLJE

TAR, 11. LISTOPAD 2016.

Voditelji: Loren (voditelj 1) , Lara (voditelj 2)

Voditelj 1: Bilo je oduvijek...

Voditelj 2: A i danas je tako...

Voditelj 1: Sunce i danas jednako grije...

Voditelj 2: Kiša usjeve zalije...

Voditelj 1: Od pšeničnog klasa polje se zlatom prelije...

Voditelj 2: Voćke su pune ploda...

Voditelj 1: Vinogradi slatkog roda...

Voditelj 2: Zemlja vječno mlada...

Oba voditelja zajedno: Iz svojih blagoslovljenih grudi, obilje svega nudi!!!

Voditelj 1: Dolaskom jeseni priroda nam svakodnevno daruje slasne i mirisne plodove.               

Voditelj 2: Naravno, u svu prirodu utisnuti su tragovi Božji. Božji blagoslov vidljiv je u izlasku sunca koje  svojim  toplim  dlanovima dodiruje zemlju, u kapima kiše koja je natapaju, a na poseban način u kruhu

svagdanjem i plodovima zemlje kojima nas hrani.

Voditelj1: Sjeme, zemlja, kapi kiše, toplo sunce, tišina i mir...i čudo se desi. Poslušajmo!

Recitiraju: Leonarda, Marija, Elena

O, zemljo, kolijevko sjemena.

Iz tvojih njedara na naša

ognjišta dolazi mir.

Mir koji nas siti,

osmijehe po licu osipa,

po stolovima radost prosipa.

Radost koja pjesmu stvara,

kličući i pjevajući, Zemljo:

Hvala! Hvala! Hvala!

Zemljo!

Strojevi teški paraju ti grudi.

Po brazdama sjeme ti korača.

Ti šutiš, šutiš, tajnu čuvaš,

dok na tvom ispruženom dlanu

pod slapovima sunca

klasovi zlatni nam postanu.

Klasovi dozrijevaju

ko ljepota dana.

Sunčani zraci uzmu ih za ruke,

vode ih vode do peći krušne,

da rašire miris ko rumena ruža, koja u prolazu miris nam pruža.

Voditelj 1: Zato, u ime svega što nas okružuje, što podržava i uljepšava naš život želimo dati hvalu Bogu!

                  Zbor: „Sva djela Gospodnja!“

Voditelj 2: Imamo Gospodine i kruha i ruha, samo u ljudskim srcima često nema Tvoga Duha!

                   Kako to promijeniti?  Kako se u ljudskom srcu rađaju plodovi? Znaju to petaši!

PLODOVI DUHA  (ispred sebe drže crteže voća,  pokazuje crtež)

Iris: Ponekad sam baš ko banana, ne mogu se izravnati. Imam svoje žute minute, o, tko će mi pomoći?

Lukas: Ponekad sam baš kao limun, i nikome nisam drag. Jer kisele riječi cijedim,o,tko će meni pomoći sad?

Jan: Ponekad sam baš ko feferon, crvenim se i ljutim. Pokvarit ću raspoloženje, o, tko će mi pomoći sad?                                                                       

Antony: Ponekad sam baš kao orah, tvrdoglavo vozim po svom. Ne želim se otvoriti nikom,o,tko će mi pomoći sad?

Tiberio: Ponekad sam baš kao kivi, od zavisti zelen sam ja. Grabim sve što ti imaš, o, tko će mi pomoći sad?

Raul: Ponekad sam baš kao šipak,pun slatkih tajni sam ja. Al, vješto ih skrivam, o, tko će mi pomoći sad?

Manuel: Ponekad sam baš kao kukuruz, od briga pucketam ja sav.

               Ne mogu se nikako sabrati, o, tko će mi pomoći sad?

Anabel: Ponekad sam baš kao trešnja,izvana sam rumena i lijepa.

              A koštica tvrda u srcu, o, ima li pomoći za mene sad?

Nina: Bog daje plodove Duha, da rastu u svakome od vas, da, Bog će vam pomoći sad.

(stavljaju srca na crtež na kojima pišu riječi; dobrota, strpljivost, uzdržljivost, vjernost, blagost, ljubav, radost, mir)

SVI: I NEK OD SADA U NAŠIM  SRCIMA VLADA LJUBAV, RADOST I MIR

Voditelj 1: Da, često zaboravimo na plodove duha, koje treba sakupljati ne samo u jesen nego cijeli život.

Voditelj 2: Istina, ljudi nikada ne bi smjeli zaboraviti da smo pozvani biti baš poput kruha, topli i meki;

                   Sjetiti se gladnih, ali hraniti druge i svojim toplim riječima. Jer i riječ je ponekad kruh.

Voditelj 1: U našim narodnim poslovicama kruh ima vrlo duboko značenje.Poslušajmo samo neke od njih...

Melani: Budi dobar kao kruh!

Voditelj 1: Budi popustljiv, pristupačan, omiljen….budi pravi prijatelj.

Anči:  Tko tebe kamenom ti njega kruhom!

Voditelj 2: Na zlo uzvrati dobrim. Ovom izrekom Isus nas uči da se ne osvećujemo, već da praštamo.

                   Svojim zlom samo ćemo povećati zlo. Jedino dobrota može pobijediti zlo.

Leonarda: Ne traži kruha preko pogače!

Voditelj 1: Ne budi vječito nezadovoljan onim što imaš. Ne budi zavidan drugima.

Anđela:Nema kruha bez motike!

Voditelj 2: Nema hrane, plaće, nema  uspjeha bez truda. Nema ni dobrih ocjena u školi bez učenja.

Voditelj 1: Jesen je dakle doba berbe, žetve, sakupljanja plodova.

                   Samuela  će nam reći što nju tada posebno veseli.

Samuela: Kako sam sretna

Kako sam sretna u jesen ranu, kad prve plodove, plodove truda svog donosim u dom.

Radosno kličem:Bogu hvala na daru tom.

Kako sam sretna u jesen kasnu, kad šuma plamti od boja žarkih,a traktori puni ;

žita, grožđa, voća zrela stižu nam u kuću i dvor.

Ta zemlja draga znojem natopljena, ta gruda hrvatska me zove,da zanosno gledam svo blago to,

da zahvalno kličem: Gospode, hvala za obilje ovo!

Voditelj 2: Priroda nam treba. Odgovorni smo za nju. Darovana je čovjeku sa svim svojim blagom.

                   Budimo zahvalni poput 4. razreda za ovu jesenju zrelost.

JESENJA ZRELOST  (jedna djevojčica glumi jesen)

Izabela:  JESEN S UZDAHOM I ČEZNUĆEM HITA SVAKOM STABLU PRILAZI,

                STABLA ŠUTE, ALI JA ČUJEM KAKO ONA PJEVAJU

Ivor, Matija, Ivan, Teo:STABLA ŠUTE

Vita, Nina, Amalija, Riccarda: I MI ČUJEMO KAKO ONA PJEVAJU

Svi :    SADA POHITIMO I SVI ZAHVALIMO

BOGU    (ruke prema nebu)
ZEMLJI  (ruke prema zemlji)
SUNCU   (ruka na ruku i pokazati prema suncu)
KIŠI         (prstima raditi kao da kiša pada)
I MARLJIVIM RUKAMA    (okretati ruke kao da mijesimo)
ZA VOĆE   (pokazati na jabuku)
POVRĆE     (pokazati na povrće)
MORSKE PLODOVE   (pokazati na more)
ZA KRUH SVAGDANJI  I DRUGE DAROVE   (pokazati na klas te spustiti ruke)

Ivana :  JABUKA SAM ! JABUKA,KRALJICA VOĆA! (crveni ogrtač sa crtežima jabuke i krunom na glavi)

Iris:   KADA LAHOR KROZ POVRĆE PROĐE

                 VEDRINU PROSPE,LJEPOTU OTKRIJE (zeleni ogrtač sa crtežima povrća)

Svi:SADA POHITIMO I SVI ZAHVALIMO…

Erika: MORE! MORE SAM KOJE ŠUMI.

             NA MODROM PLADNJU DONOSIM

             OBILNE PLODOVE MORA (plavi ogrtač a  po njemu morski plodovi)

Lukas:  O , PLODOVI ,STASITI ,RODNI!

             TREBATE ČOVJEKU ZA ŽIVOT OVAJ.

             AL , BEZ VAS ON IPAK MOŽE…

             A BEZ MENE ? NE DAJ BOŽE!

             PONOSAN SAM ŠTO SAM KLAS

             I ŠTO HRANIM VAS. (žuti ogrtač sa dezenom klasova)

Svi: SADA POHITIMO I SVI ZAHVALIMO…

Voditelj 1: Radost i zahvalnost najlakše pronalaze svoj put do srca kroz pjesmu. 

                   Zapjevajmo svi s našim zborom.

Zbor: „Vijek hvaljen budi!“

Oba voditelja zajedno: Blagoslovi Gospodine s rajskih visina, kruh i plodove naših njiva!!!

Voditelj 2: Sada molimo našega župnika da blagoslovi ovu hranu i naše zajedništvo.